Ujedinjeno Kraljevstvo zemlja je duge tradicije i prototip parlamentarnog sustava. Usprkos nepostojanju pisanog ustava, UK i dalje ima jedan od najfleksibilnijih sustava, koji zbog svoje prilagodljivosti i oslanjanja na političku kulturu utemeljenu na tradiciji i dalje je jedan od najstabilnijih sustava u povijesti. Zbog svoje složenosti i specifičnog sustava (vestminsterski sustav) oslanja se na teoriju devolucije i višerazinskog upravlja. Kultura visoke, elitne uprave, slabe lokalne samouprave te snažne tradicije i vrijednosti dovela je javnu upravu u stanje rastrošnosti, neracionalnosti i nefleksibilnosti na novonastale promjene u društvu. Odgovor na postojeće stanje našao se u ideji menadžerizacije i menadžerskih reformi – prenošenje tehnika i ideja iz privatnog sektora u javni kako bi se učinio efikasnijim i efektivnijim. Pod vodstvom M. Thatcher, menadžerske reforme vođene ideološkim razlozima, poprimile su snažniji zamah nego u drugim zemljama te se razvila ideja Novog javnog menadžmenta. Radikalne reforme Novog javnog menadžmenta počivale su na ideji snažne privatizacije putem vanjskog ugovaranja i korištenja javnog – privatnog partnerstva, provođenje agencifikacije (''Next Steps'') i razvoj quangosa. Reforme su popraćene i jačanjem građana, čija je uloga snažnim reformskim zahvatima smanjena na ulogu korisnika, potrošača i time dovela u pitanje jednakost korištenja javnih usluga. Menadžerske ideje zadržane su i nakon odlaska premijerke Thatcher u smanjenom obujmu s novim smjerovima kretanja. Novi zahvati, osim jačanja participacije javnosti, usmjereni su na reduciranje javne uprave (veličina, opseg je prevelik) te na jačanje položaja i uloge lokalne samouprave.