Posljedica povećanog zračnog prometa je pojačano zagađenje zraka emisijama ugljika koje je zadnjih desetljeća globalni problem. Organizacija medunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) kao specijalizirana ustanova UN-a donijela je Rezoluciju A39-3 (2016.), koja spaja mjere globalnog tržišta emisijama ugljika sa shemom kompenzacije pod nazivom CORSIA. Shemom kompenzacije bi se kroz poticanje različitih projekata, izvan zrakoplovnog sektora, smanjile emisije CO2 nastale međunarodnim zračnim prometom. U ovom radu su predstavljeni izazovi koji predstoje implementaciji CORSIA-e. Izneseni su problemi neobvezatnosti primjene, usklađivanja CORSIA-e s radom zračnih prijevoznika, ograničenosti njenih ciljeva i pitanje učinkovitosti sheme kompenzacije. Predstavljen je problem njene implementacije u različitim dijelovima svijeta kao što je EU, SAD i Indija. Uz probleme rad nudi i moguća rješenja za lakšu implementaciju, kao što je sudjelovanje privatnog sektora u smanjenju emisija ugljika zračnog prometa.