Ovaj rad se bavi privolom iz Opće uredbe o zaštiti podataka kao zakonitom osnovom za obradu osobnih podataka. U uvodu je, kroz širi prikaz važnosti zaštite prava na privatnost koje u vremenu brzog tehnološkog napretka biva sve više ugroženo, ukazano na važnost valjane privole kako bi to pravo bilo zaštićeno. Kroz opći i poseban pravni okvir ukazuje se na regulatornu praksu unutar EU-a i domaćeg zakonodavstva, kako bi se privola objasnila kroz širi pravni kontekst. Iduće poglavlje bavi se definicijom privole iz Opće uredbe o zaštiti podataka, te razradom svakog elementa pojedinačno uz poseban osvrt na praksu. Razradom svakog elementa pojedinačno ukazuje se kada će voditelj obrade svoju obradu moći temeljiti na zakonitoj privoli. Cilj rada je ukazati na promjene koje su se dogodile u odnosu na privolu stupanjem Opće uredbe o zaštiti podataka na snagu s naglaskom na primjenu odredbi o privoli u praksi. Kroz domaću regulatornu praksu prikazane su situacije u kojima je potrebno pojašnjenje pojedinih odredbi od strane stručnog tijela ukazujući na potrebu edukacije šire javnosti o zaštiti osobnih podataka i važnosti njihova pristanka na obradu. U posebnom poglavlju razrađena je privola djeteta kroz usporedni prikaz zakonodavstva SAD-a i EU-a s ciljem da se ukaže na moguće propuste prilikom regulacije tih odredbi i kritički razmotri pitanje koje se provlači kroz cijeli rad, a to je hoće li cilj da se postigne jednaka primjena propisa o zaštiti osobnih podataka u svim državama članicama EU-a biti u konačnici ispunjen.