Pravo na zaštitu privatnosti dobilo je sasvim novu dimenziju u današnjem modernom svijetu. Svjesni smo da se život odvija u digitalnoj sferi, budući da se informiramo, kupujemo i socijaliziramo online. Svim tim radnjama izlažemo svoju privatnost, svoje osobne podatke širokoj masi. Kako bi se zaštitili od potencijalnih opasnosti i zloupotreba, bilo je potrebno to područje urediti na normativnoj razini. U tom smjeru, na području Europske unije, Povelja o temeljnim pravima i Direktiva bile su početak za postizanje zavidne razine u području zaštite osobnih podataka. Konačno, Uredba je to područje u potpunosti uredila. U radu su izloženi i objašnjeni osnovni pojmovi i osnovna ideja Uredbe. Smatram da je Uredba mnogo utjecala na poslovanje pružatelja digitalnih usluga i to na način da im je nametnula mnogo novih obaveza i izazova. To se može doimati kao nešto loše, međutim realno je očekivati da će njihovi korisnici na taj način steći više povjerenja u njihovo poslovanje te na taj način biti zadovoljniji korisnici. Prije svega, pojedinci fizičke osobe koristit će njihove online usluge s mnogo više povjerenja znajući da njihova privatnost neće biti izložena opasnostima zloupotrebe. Vezano za dugoročne posljedice primjene Uredbe na poslovanje pružatelja online usluga, možemo zaključiti kako je teško točno predvidjeti što im budućnost donosi. Iako su u početku primjene Uredbe mnogi pružatelji online usluga imali mnogo problema sa svojim politikama privatnosti i velike ''rupe'' između prava koje Uredba propisuje i razine zaštite podataka koje su jamčili, ipak su uspjeli donekle prilagoditi svoja poslovanja. Naravno, još je puno napora potrebno za potpunu prilagodbu ukoliko žele održivo poslovanje. Prije svega, moraju se okrenuti potpunoj transparentnosti kada je u pitanju raspolaganje osobnim podacima te na taj način dugoročno gledano steći koristi. Ovisno o tome koliko će pružatelj online usluga ulagati u implementaciju Uredbe, utoliko će njegovo poslovanje imati izvjesniju budućnost. Međutim, budući da takva prilagodba donosi brojne izazove, ponajviše financijske naravi, mnogi od njih pokušavaju i izbjeći nove obveze iz Uredbe. Najlakši način je ukidanje poslovanja u EU, odnosno ukidanje poslovanja sa rezidentima EU. Također, mnogi od njih blokiraju IP adrese rezidenata EU ili se služe programskim jezikom kako bi blokirali promet iz EU ili pak, pitaju za mjesto boravišta prilikom svakog sign-upa. S druge strane, velike kompanije i tvrtke osvijestile su i nezanemarivu etičku stranu prema raspolaganju s podacima koji su prema svojoj naravi osobni i osjetljivi. Možemo zaključiti da je Uredba svakako pridonijela općenitoj humanizaciji života u digitalnom okruženju.