Jamstvo je oblik osobnog osiguranja ispunjenja obveza. Može nastati na temelju ugovora i zakona. U ovom se radu razrađuje jamstvo na temelju ugovora koje sklapa jamac s vjerovnikom. Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu ako to ne učini glavni dužnik. Da bi taj ugovor bio valjan, izjava o jamčenju mora biti u pisanom obliku. Obvezu jamčenja može preuzeti samo potpuno poslovno sposobna osoba. Glavna je karakteristika jamstva akcesornost, što znači da obveza jamca ovisi o pravovaljanoj obvezi glavnog dužnika i dijeli njenu pravnu sudbinu. Druga važna karakteristika jamstva jest supsidijarnost. To podrazumijeva da vjerovnik ne može od jamca zahtijevati ispunjenje obveze ako se nije prvenstveno pokušao namiriti od glavnog dužnika. Obje temeljne karakteristike jamstva trpe određene iznimke. Redovito ili obično jamstvo ima obje karakteristike, dok kod solidarnog jamstva nema supsidijarnosti. Solidarni jamac odgovara vjerovniku jednako kao i glavni dužnik te vjerovnik od njega može zahtijevati namirenje bez prethodnog pokušaja namirenja od glavnog dužnika. Vjerovniku za isti dug može jamčiti više osoba, pa se radi o sujamstvu. Jamčiti se može i za obvezu jamca, te govorimo o podjamstvu. Predmet jamstva mogu biti sve pravovaljane obveze, pa i uvjetne, buduće te naturalne. Ako dođe do povećanja obveze zbog zakašnjenja ili krivnje glavnog dužnika, povećava se i obveza jamca. Smanjenjem obveze glavnog dužnika smanjuje se i obveza jamca, osim u slučaju stečaja glavnog dužnika ili njegove smrti. Vjerovnik je dužan obavijestiti jamca o zakašnjenju glavnog dužnika, jer se time povećava njegova obveza. Jamac može vjerovniku isticati sve prigovore glavnog dužnika, osim strogo osobnih prigovora, kao i svoje osobne prigovore. Kad jamac ispuni obvezu glavnog dužnika, na njega prelazi vjerovnika tražbina sa svim sporednim pravima. Može zahtijevati od glavnog dužnika naknadu svega što je isplatio vjerovniku, zajedno s zateznim kamatama, naknadom štete i troškovima spora od trenutka kad je obavijestio dužnika o sporu. Jamstvo prestaje prestankom obveze glavnog dužnika, ispunjenjem obveze ili prestankom ugovora o jamstvu. Zastarijevanjem obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, ali najkasnije dvije godine od dospjelosti obveze (osim u solidarnom jamstvu). Odricanje glavnog dužnika od zastare nema učinak prema jamcu. Ako vjerovnikom postupkom pred sudom dođe do prekida zastare, prekid će imati učinak i prema jamcu. Zastoj zastare nema učinak prema jamcu.