Kako bi se ostvarila načela jednakosti i ravnopravnosti svih subjekata koji djeluju na tržištu, pravo tržišnog natjecanja mora biti uređeno zakonodavnim okvirima unutar kojih će sudionici tržišnog natjecanja poštovati i pridržavati se osnovnih pravila koja služe očuvanju i održavanju lojalnosti tržišne utakmice. U svrhu uređivanja tog područja, Europska unija je donijela Uredbu (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Uredba Rim II). Odredbe o zaštiti tržišnog natjecanja u širem smislu obuhvaćaju odredbe o nepoštenom tržišnom natjecanju, nazvane i pravo tržišnog natjecanja u užem smislu te odredbe protiv ograničenja tržišnog natjecanja, nazvane i kartelno pravo. Stavak 1. i 2. članka 6. Uredbe Rim II određuju mjerodavno pravo koje se primijenjuje na radnje nepoštenog tržišnog natjecanja, dok se stavak 3. odnosi na mjerodavno pravo ograničavanja tržišnog natjecanja, u čemu vidimo da i Uredba Rim II jasno odvaja ta dva instituta. Primarni cilj odredaba o tržišnom natjecanju je štititi pošteno natjecanje i onemogućiti konkurenciju nepoštenim djelovanjem, čime se ujedno štite individualna prava gospodarskih subjekata, dok se odredbama protiv ograničenja tržišnog natjecanje želi zaštiti tržišno natjecanje kao institut općeg interesa i ostvariti uvjeti slobodne konkurencije.