Magna Carta (Velika Povelja) iako je donesena 1215. godine, aktualna je i danas te je jedan od najpoznatijih dokumenata u svijetu. Donesena je kao rješenje političke krize između kralja Ivana Bez Zemlje i baruna. Većina od 63 članka se odnosi na ograničavanje kraljeve samovolje i prigovore vezane uz njegovu vladavinu. Istaknutu važnost imaju sljedeće odredbe : „Nijedan slobodni čovjek neće biti ubijen ili zatvoren, ili lišen svojih prava ili imovine, ili stavljen izvan zakona ili prognan, ili na bilo koji način lišen svog položaja, niti ćemo protiv njega upotrijebiti silu, ili uputiti druge da to učine, osim na osnovi zakonite presude njemu jednakih ili/i prava zemlje.“ te „Pravo i pravdu nećemo nikom prodati, uskratiti ili odgoditi.“ na kojima se uspostavilo temeljno načelo vladavine prava. Upravo se zbog toga Magna Carta u literaturi ističe kao simbol vladavine prava, temeljnih ljudskih prava i demokracije. Uspjeh običajnog prava leži u bogatom povijesnom nasljeđu čiji dio čini i Povelja. Važnost Magne Carte je u tome što prva usvaja ideje o supremaciji prava nad vis et voluntas kralja, konstituiranju predstavničkih tijela i otvaranju prostora ustavnoj monarhiji i vlasti parlamenta. Također predviđa institucionalizirana tijela za ograničavanje vlasti kralja i zaštitu ugroženih prava političkog dijela naroda. Načela Povelje sadržana su u najznačajnijim ustavnim dokumentima poput Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. u Francuskoj te Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Utjecaj Magne Carte kao djela engleske ustavnosti se ogleda i danas ne samo u europskoj već i u svjetskoj politici.