U ovom diplomskom radu detaljno se obrađuje tema privremenih mjera u međunarodnoj trgovačkoj arbitraži. Rad je podijeljen u 13 glavnih cijelina od kojih se u prvoj predstavlja pojam privremenih mjera i njihova važnost u sporovima s međunarodnim obilježjem. Nadalje su obrađeni izvori ovlasti arbitražnog suda za izricanje privremenih mjera te se razlažu neka od značajnijih arbitražnih pravila, kao što su ona od UNCITRAL-a i ICC-a, te kako su prije i kako danas uređuju izricanje privremenih mjera u arbitražnom postupku. Osim toga, izloženi su i najčešće vrste privremenih mjera i mjera osiguranja koje se prakticiraju u međunarodnoj arbitraži i mišljenja pojedinih autora o njima. Posebno poglavlje posvećeno je pretpostavkama za izricanje privremenih mjera te kako arbitri postupaju kada su pretpostavke za iste ostavljene diskreciji arbitražnom sudu. Drugi dio rada započinje s važnosti oblika odluke o mjeri, koje su prednosti i nedostatci pojedinih oblika te posljedice njihovog donošenja. Također, u radu je i analiza kontroverznih pravila o ex parte privremenim mjerama, prema kojima stranka može, bez obavještavanja druge stranke, zahtijevati izricanje privremene mjere od arbitražnog suda. Pojam hitnog arbitra ili predarbitražni postupak odnosno mogućnost izricanja mjera od strane arbitra prije sastavljanja samog arbitražnog suda obrađuje se detaljno u 9. poglavlju. Za kraj se spominju ograničenja ovlasti arbitražnog suda pri izricanju mjera u odnosu na ovlast državnih sudova, pogotovo u pogledu učinka prema trećima te priznanja i ovrhe odluka o privremenim mjerama.