Potrošači su fizičke osobe koje sklapaju ugovore izvan svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti s fizičkim ili pravnim osobama koje djeluju u okviru takve djelatnosti. Potrošački se sporovi mogu na redoviti način rješavati sudskim putem, međutim sve je veći naglasak na alternativnim odnosno izvansudskim načinima njihovog rješavanja. Arbitraža se javlja kao jedan od mogućih postupaka, ali se postavlja pitanje njezine prikladnosti za rješavanje spora iz ugovornog odnosa u kojemu je jedna strana u slabijem položaju naspram druge. Kada govorimo o ugovoru o arbitraži kao temelju za vođenje arbitražnog postupka nailazimo na različita uređenja njegove valjanosti, posebice uspoređujući europske zemlje i Sjedinjene Američke Države. Hrvatski Zakon o arbitraži, slično zakonima drugih europskih zemalja, propisuje za valjanost ugovora o arbitraži u potrošačkim sporovima dodatne uvjete. Europsko je potrošačko pravo u ovom pogledu razvijeno i kroz Direktivu 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te praksu Suda Europske unije čiji je prioritet zaštita potrošača. Američki se pristup potrošačkoj arbitraži razlikuje u smislu da su američki sudovi blagonakloniji valjanosti arbitražnih klauzula u potrošačkim ugovorima, a s obzirom na brojne institute američkog pravnog sustava koji ne postoje u europskom kontinentalnom pravu, trgovci su skloniji uvrštavanju takvih klauzula u ugovore. Ugovori koji sadrže arbitražne klauzule često su adhezijskog tipa kod kojih potrošači nisu u mogućnosti u velikoj mjeri utjecati na njihov sadržaj. Neovisnost arbitara te transparentnost postupka se također smatraju upitnima kod potrošačke arbitraže. Mnogi smatraju da arbitri češće donose odluke u korist trgovaca jer su skloniji njima kao strankama koje se učestalo pojavljuju pred njihovim tribunalima. Nadalje, zbog činjenice da se arbitražni pravorijeci ne objavljuju, naspram potrošača se arbitraža ne smatra najtransparentnijim postupkom. Uz neovisnost i transparentnost, Preporuka Europske komisije 98/257 vezana za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova predviđa i druga načela čije bi se poštivanje od strane nadležnih tijela zahtijevalo. Premda se radi o pravno neobvezujućem dokumentu, njegov se utjecaj može primijetiti primjerice kod belgijskih arbitražnih ustanova.