Za djetetov rast i razvoj izuzetno je važno da odrasta u zdravom obiteljskom okruženju. No, ipak se događaju situacije kada dolazi do neravnoteže te je djetetu ugrožen razvoj u obitelji. To sa sobom nosi niz posljedica gdje se ugrožava psihosocijalno zdravlje djeteta. Tada dijete odrasta bez bioloških roditelja u nekom od oblika alternativne skrbi u ustanovama ili udomiteljskim obiteljima. U ovom radu razrađuje se problemsko pitanje upotrebe teorijskih koncepata u radu s djecom bez roditeljske skrbi, počevši od konceptualizacije značajnih pojmova i oblika skrbi te ključnih dokumenata i zakona, da bi se došlo do razrađivanja ove teme a to je specifičnosti života djece u skrbi uz poštivanje teorijskih polazišta te aktualna istraživanja o djeci bez skrbi. Velika potpora stručnjacima u radu sa djecom je zakonska potpora u vidu ključnih dokumenata te zakonoske odredbe. Temeljno polazište je Konvencija o pravima djeteta. Na temelju stručne i znanstvene literature donijeta su zaključna promišljanja koja nas navode da je profesionalna zadaća stručnjaka, da se u svim intervencijama koje se odnose na djecu koja odrastaju u izvanobiteljskom okruženju, ostvari odgovarajuća ravnoteža između prava djeteta na život u obitelji i obaveze države da zaštiti najbolji interes djeteta. Stoga je ovaj rad posvećen stručnjacima kojima je važno stjecanje različitih znanja kao što su iskustveno znanje, proceduralno, osobno i teoretsko koje se slijeva u profesionalno znanje stručnjaka u radu sa djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi