U ovom radu prikazat će se normativno uređenje izvlaštenja, instituta upravnog prava koji omogućava javnoj vlasti da oduzme ili ograniči pravo vlasništva radi ostvarenja interesa Republike Hrvatske, neovisno o volji samog vlasnika, uz obvezu davanja naknade. Iako je pravo vlasništva zajamčeno Ustavom RH i temeljno je pravo građanskog prava, ponekad je izvlaštenje neophodno kako bi se postigli društveno korisni ciljevi, ako na drugi, blaži način, nije moguće pomiriti javni i privatni interes. Osnovne pretpostavke izvlaštenja su da se ono provodi na temelju zakona, radi ostvarenja interesa RH i da se za izvlaštenu nekretninu mora dati naknada u visini tržišne vrijednosti. Rad analizira kako se provodi postupak izvlaštenja prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade. Izložit će se položaj vlasnika i korisnika izvlaštenja te situacije u kojima je procesna ravnoteža na strani korisnika izvlaštenja. Posebno će se navesti sva odstupanja od općih pravila upravnog postupka budući da je izvlaštenje upravni postupak. Prikazat će se i kako se određuje iznos naknade za izvlaštenu nekretninu primjenom posebnih propisa za procjenu njene tržišne vrijednosti. Pravna sredstva koja pri svemu tome stoje na raspolaganju strankama se također navode u radu.