U današnje doba, kada govorimo o poslovanju trgovačkih društava, svakim danom sve je učestalija pojava da ta društva nisu u mogućnosti redovno servisirati svoje obveze prema vjerovnicima. Prezaduženost i nelikvidnost tako postaju sastavni dijelovi njihova poslovanja, što onda posljedično nerijetko dovodi i do brojnih drugih neželjenih posljedica na poslovnom planu. Upravo iz navedenih razloga bilo je potrebno istražiti odgovornost članova uprave, budući da uprava društva, prema Zakonu o trgovačkim društvima, vodi poslove društva. Međutim, pored odgovornosti članova uprave koju propisuje Zakon o trgovačkim društvima, također postoji i njihova odgovornost sa moralnog aspekta, koja, po prirodi stvari nije propisana ZTD-om. Etično poslovanje u današnjim uvjetima strahovite tržišne konkurencije danas postaje krucijalni faktor postojanja i opstanka na tržištu. Svi smo danas svjedoci činjenice da veliki broj kompanija formalno promovira koncept društveno odgovornog poslovanja (DOP) kao sastavni dio svoje poslovne taktike. Međutim ostaje otvorenim pitanje koliko se ono zaista u praksi i provodi. Drugim riječima, da li se poštuju prava radnika i vodi li se briga o zaposlenicima, te u kakvim uvjetima radnici rade, njihova stalna edukacija, koja i kakva sredstva upotrebljavaju prilikom stvaranja novih vrijednosti i proizvoda, brinu li pri tome i o (ne)onečišćenju okoliša, jednake plaće između muškaraca i žena, itd. Jedan od načina na koji se ono ostvaruje je i sudjelovanje kompanije u životu lokalne zajednice putem donacija u humanitarne svrhe kao i zapošljavanjem ljudi sa posebnim potrebama. Tu spadaju i mjere poput bolje uravnoteženosti privatnog i profesionalnog života (rada), jednaki uvjeti za napredovanje žena, prilikom zapošljavanja ne smiju se diskriminirati stariji radnici, žene, dugotrajno nezaposleni, pripadnici manjina, itsl. Koncept društveno odgovornog poslovanja je relativno nov. U širokoj je upotrebi od 1960-tih. Ono podrazumijeva odgovornost u svim fazama poslovnih procesa Društveno odgovorno poslovanje javilo se kao odgovor na neželjenu poslovnu politiku koju su provodile određene kompanije kojima je u interesu bilo isključivo i beziznimno stvaranje profita, pri čemu su u potpunosti zanemarivale interese šire društvene zajednice. A notorna je činjenica da niti jedno poduzeće ne posluje u zrakopraznom prostoru, pa se samim time nameće i obveza da vodi brigu i o široj društvenoj okolini. U današnjim uvjetima, da bi poduzeća bila konkurentna na tržištu, ona moraju stalno razvijati, promicati i primjenjivati takvu poslovnu politiku. Ovdje se polazi od pretpostavke da se kompanije ne smiju djelovati isključivo u ekonomskom pravcu, već da također moraju stanovitu pažnju posvetiti i društvu u cjelini kao i okolini u kojoj djeluju. To je condicio sine qua non dugoročnog poslovnog uspjeha. DOP se može definirati na više načina. Exempli gratia, moguće ga je definirati kao nešto što omogućuje zaposlenicima kompanije dostojan život u odnosu na životne troškove ili pak kao nešto što ne ugrožava zdravlje cjelokupne društvene zajednice. Međutim, ipak treba biti oprezan prilikom definiranja navedenog pojma, budući da isti može imati različito značenje, na različitim mjestima, različitim ljudima. No potrebno je istaknuti da u svim ljudskim zajednicama postoji određeni stupanj očekivanja da će se organizacije ponašati odgovorno. Nadalje, valja naglasiti da je društveno odgovorno poslovanje u potpunosti dobrovoljno, ono je u potpunosti izvan zakonodavnog okvira u kojem društva djeluju. Dakle, posrijedi je ne samo poštivanje zakonskih obveza, već i ulaganje u ljudski kapital i okoliš. Slijedom toga, u praksi postoji distinkcija između društava koja ga primjenjuju s jedne strane, te onih koji ga ne primjenjuju s druge strane. Najveća odgovornost za primjenu koncepta društveno odgovornog poslovanja leži upravo na samim članovima uprave, jer se cjelokupno poslovanje poduzeća obavlja isključivo pod njihovom dirigentskom palicom i umjetničkim vodstvom.