U novijoj povijesti Europske unije, 2015.g biti će zasigurno upamćena kao veoma značajno razdoblje. Migracijski val s kojim se Europa suočila u drugoj polovici te godine pokazao je određene nedostatke u pravnoj regulaciji migrantske i socijalne politike Europske unije. Kako bi se zaštitile od masovnih dolazaka, države su počele zatvarati svoje granice te odbijati primjenjivti Dublinsku uredbu koja utvrđuje kriterije i mehanizme za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu državljana treće države ili osoba bez državljanstva. Takva kriza bila je i povod za kršenje davno postavljenih i prihvaćenih postulata europskog i međunarodnog prava. Europska unija našla se pred testom humanosti, sigurnosti i tolerancije. S obzirom da je postalo jasno kako je postojeći pravni okvir neefikasan i neprimjenjiv u slučaju ovakvih masovnih dolazaka europske institucije donijele su prijedog reforme Dublinske Uredbe koja bi državama članicama trebala olakšati postupanje i rješiti nepravedan sistem ranijeg sustava uređenja. U ovom radu cilj mi je istražiti reformu Dublinskog sustava koja se nameće kao moguće rješenje krize s kojom se Europska unija nedavno suočila i čije posljedice traju i danas. Glavna pretpostavka ovog rada je da reforma koju predlažu europske institucije neće pružiti adekvatno rješenje za uređenje masovnih dolazaka državljana trećih država na područje EU. Za izradu rada koristila sam se proučavanjem literature, medijskih izvora, povijesnog razvoja Dublinske Uredbe i sudske prakse ESLJP i suda EU-e. Kako bi pronašla odgovore na postavljena pitanja rad sam podijelila na nekolilo cijelina. U prvom dijelu napravila sam kratak povijesni pregled migracija te analizu ključnih pojmova za razumijevanje migrantske krize. Nakon toga nastojala sam detaljno prikazati razvoj pravnog okvira Dublinske uredbe s naglaskom na bitne izmjene koje su unaprijedile cjelokupni sustav. Središnji dio rada posvetila sam konkretnom prijedlogu reforme koju predlažu europske institucije. U tom dijelu rada izložene su i neke kritike upućene prijedlogu Dublina IV te drugi načini reforme Dublinskog sustava koji nemaju zakonodavni okvir već dolaze iz akadamske zajednice. U zadnjem dijelu rada izložen je kratak osvrt na cijelokupan rad i zaključne napomene.