Sažetak | Isabella Rakonić napisala je rad pod nazivom „Kaznenopravni aspekti kibernetičkog ratovanja“. Struktura rada sastoji od uvoda, razrade pojma kibernetičkog rata i kibernetičkog napada te zatim pojma kibernetičke sigurnosti i njezine zakonodavne i financijske pozadine. Pravnoj regulaciji kibernetičkog ratovanja rad je posvetio važno poglavlje gdje su istraženi razni internacionalni regulatorni režimi. U predzadnjem poglavlju rad se fokusira na stanje u Republici Hrvatskoj te iscrpno objašnjava strategije, tijela i kazneno zakonodavstvo primjenjivo u Republici Hrvatskoj na područje kibernetičkog ratovanja. Autorica ovog rada smatra da je tema kibernetičkog ratovanja od velike važnosti i aktualna u 21. stoljeću, a istovremeno premalo obrađena u radovima pravnika mlađih generacija, te apsolutno nedovoljno prisutna u svijesti građana Republike Hrvatske.
U uvodu autorica uvodi čitatelje u pojam kibernetičkog ratovanja i samu hipotezu rada. Nakon uvoda u temu, u drugom poglavlju iscrpno se pojašnjavaju pojmovi kibernetičkog rata i kibernetičkog napada, te potom slijedi obrada zakonske regulative gdje se na samom početku pojašnjava pojam i važnost pojma kibernetičke sigurnosti. Autorica je posvetila pažnju samoj pozadini donošenja zakona, kako s legislativne tako i sa financijske strane. Nakon analize brojnih internacionalnih instrumenata regulative, odabrana su ona međunarodno najznačajnija za svrhu ovog rada. Najvažniji pravni dokument je Tallinnski priručnik, koji je detaljno analiziran, počevši od razloga donošenja, posebnosti grupe stručnjaka koja ga je donijela, potom sama struktura Priručnika i njegov utjecaj i značenje na današnju regulaciju kibernetičkog ratovanja. Također obrađeni su i drugi pravni režimi internacionalnog karaktera koji direktno reguliraju kibernetičke napade kao što su Ujedinjeni narodi, NATO, Vijeće Europe i Organizacija Američkih Država. Posebna pažnja posvećena je problematici kibernetičkog ratovanja u Republici Hrvatskoj, gdje autorica rada upozorava na to da RH ima strukturu obrane, ali joj nedostaju resursi za bolju provedbu. Na samom kraju rada, u četvrtom poglavlju nalaze se završne riječi i zaključak. U zaključku je naglašeno kako, iako dosada niti jedan sukob nije posljedica isključivo kibernetičkog napada, ne znači da u skorijoj budućnosti do toga neće doći, te jednako tako upućena je kritika na (ne)spremnost svjetskih organizacija na takav razvoj događaja. Također, autorica i na samome kraju izražava zabrinutost zbog posljedica koje može izazvati i najmanji sukob potaknut kibernetičkim napadom, unatoč tome što je takva mogućnost zasada samo hipoteza. |