Ovaj rad se bavi prikazom instituta tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka u Republici Hrvatskoj. Cilj rada je prikazati mogućnosti koje se pružaju stranci koja je izgubila u arbitražnom postupku. Nakon uvodnog razmatranja i općih navoda o pravomoćnom pravorijeku kao osnovi za podizanje tužbe za poništaj, slijedi analiziranje zakonskih odredaba koji se odnose na tužbu za poništaj pravorijeka odnosno članak 36. Zakona o arbitraži. Obrazlažu se taksativno navedeni razlozi za poništaj pravorijeka te potom slijedi analiza samog parničnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke. Također se obrazlaže praksa Ustavnog suda povodom postupaka po ustavnim tužbama koje su pokrenute neposredno protiv arbitražnih pravorijeka te komparacija ovršnog postupka i parničnog postupka po tužbi za poništaj. Rad završava analizom međunarodnih pravnih izvora relevantnih za međunarodnu trgovačku arbitražu gdje se tužba za poništaj navodi kao razlog za odbijanje priznanja i ovrhe pravorijeka u delibacijskim postupcima.