Kao reakcija na teške zločine počinjene na području bivše Jugoslavije 1991.–1995. osnovan je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Sud je u svojoj nadležnosti između ostalih međunarodnih zločina imao i zločin genocida, koji se smatra možda i najtežim međunarodnim zločinom. Najteži je po svojoj namjeri i mogućim posljedicama ako se ta namjera i ostvari. S obzirom da su neki zločini koji su počinjeni bili toliko užasni i nečovječni da se moglo zaključiti da ostvaruju obilježja genocida, Tužitelj MKSJ-a počeo je istraživati te zločine i nakon iscrpno provedenih istraga odlučio kazneno goniti pojedince koji su ih počinili te one koji su za te zločine odgovorni na druge načine, kako takvi zločini nikako ne bi prošli nekažnjeno. Sud je svojim presudama polako ustanovio sudsku praksu koja se iz presude u presudu koristila kao sredstvo pomoću kojeg se osiguralo da zločini koji se mogu smatrati genocidom, ali i ostali zločini, te njihovi počinitelji budu bez sumnje utvrđeni i osuđeni. Rad započinje uvodnim riječima o povijesnoj pozadini nastanka pojma „genocid“ i donošenju Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kojom se taj zločin posebno kriminalizira, te općenito o obilježjima kaznenog djela genocida. Slijedi dio koji se bavi nastankom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju te njegovom funkcijom. Središnji dio rada predstavlja svojevrsni pregled cjelovite sudske prakse Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju po pitanju zločina genocida. U njemu su izloženi svi predmeti pred Sudom koji su se bavili kaznenim djelom genocida. Podijeljeni su u dvije cjeline, onu s predmetima u kojima nije donesena osuđujuća presuda za kazneno djelo genocida te onu koja sadrži predmete koji su završili s osudom za genocid. U zaključku se kratko osvrće na postignuća i značaj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju te značaj sudske prakse o zločinu genocida za međunarodno kazneno pravo.