Pristizanje sve većeg broja državljana tzv. trećih država i među njima tražitelja azila na teritorij EU dovelo je do porasta interesa njenih članica za sveobuhvatnim uređenjem pitanja azila. Danas se Europa suočava s najtežom migracijskom krizom nakon Drugog svjetskog rata. S povećanjem broja izbjeglica i tražitelja azila države članice EU polako se okreću restriktivnijim migracijskim politikama. Time je pred EU stavljen izazov balansa između potrebe zaštite osnovnih ljudskih prava tražitelja azila s jedne strane, te zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka s druge strane. Pitanje migracija postalo je iznimno značajno i za Hrvatsku zatvaranjem mađarske granice 2015. godine i preusmjeravanjem tzv. balkanske rute migracija preko hrvatskog teritorija. U ovom radu prikazani su međunarodni, europski i nacionalni standardi zaštite migranata, prvenstveno izbjeglica. Središnji interes predstavlja razvoj zajedničkog europskog sustava azila i standardi zaštite pruženi izbjeglicama na razini EU. Cilj rada je također pokazati koliko uspješno se EU suočila s izazovom migracija i kako je odgovorila na aktualne migracijske tokove. Nadalje, svrha je analizirati razvoj hrvatskog sustava azila, uvelike motiviranog željom Hrvatske za pristupanje EU, i njegovu usklađenost s međunarodnim i europskim standardima. Rad je podijeljen na šest cjelina. U prvom dijelu iznose se uvodna razmatranja te razvoj institucije azila kroz povijest. U drugom dijelu pobliže se analiziraju instituti i učinkovitost međunarodne zaštite izbjeglica, dok se u trećem dijelu pobliže posvećuje europskim standardima zašite izbjeglica. Četvrti dio predstavlja analizu hrvatskog zakonodavstva u području prava azila te njegovu usklađenost sa pravnom stečevinom EU. Peti dio predstavlja kratki osvrt na stavove i percepcije javnosti o azilu i migracijama na nacionalnoj razini temeljene na anketiranju hrvatskih građana, dok šesti dio sadrži zaključna razmatranja autora.