Cilj ovog diplomskog rada je pružiti teorijski osvrt na sam pojam koncesije, njezin povijesni razvitak, vrste koncesija te detaljni prikaz zakonodavnog rješenja postupka dodjele koncesije prema važećem Zakonu o koncesijama.Prilikom postupka pristupanja Republike Hrvatske u Europsku Uniju nastaje potreba za donošenjem suvremenog Zakona o koncesijama, primjerenog državnom razvoju i praksi Europske Unije, a pogotovo uzimajući u obzir zahtjeve koje je Republika Hrvatska bila dužna ispuniti u pogledu ujednačavanja stečevine Europske unije, kada se donosi novi Zakon o koncesijama 2008. godine, koji naposljetku mijenja danas važeći Zakon o koncesijama iz 2012. godine. Pravna regulacija instituta koncesija konačno dobiva zaokruženi sustav tri okvira, koncesije, javne nabave i javno – privatnog partnerstva. Osim postavljanja ovakvog sustava regulacije, dolazi i do promjene brojnih neujednačenosti sustava dodjela koncesija, a i izmjena samog pojma koncesije, određujući ga kao „pravo koje se stječe ugovorom“, olakšavajući pritom samo sklapanje ugovora o koncesiji i šireći pojam koncesija kakav je bio dosada poznat. Posebnost ZOK-a iz 2012. godine također je odjeljivanje materijalnopravnog dijela koji je sadržan u takozvanim „sektorskim zakonima“ od postupovnog dijela koji se nalazi u ZOK-u, dovodi do stvaranja posebnog, zanimljivog i cjelovitog pravnog instituta.