Zaštitne mjere koje danas smatramo protekcionističkim postojale su još u vrijeme Babilona. Protekcionizam u smislu zaokružene politike nastaje kasnije, u 19.st. Donekle se razvio iz merkantilističkih ideja o potrebi razvijanja trgovine i nužnosti pozitivne bilance. U 19.st. važan je doprinos Alexandra Hamiltona i Friedricha Lista, čija su razmišljanja o protekciji mlade industrije i danas u određenoj mjeri aktualna. Iako je sklapanjem Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1947. i kasnijim osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije trgovina liberalizirana, i dalje postoje određene iznimke od primjene odredbi sporazuma. Danas je najaktualnija iznimka u članku XXI koja se odnosi na nacionalnu sigurnost. SAD posljednjih godina prednjače u protekcionističkom pristupu. Od dolaska na vlast Donalda Trumpa nametnute su carine za zaštitu metalne industrije, a i sankcije Kini kao odgovor na nepoštenu tržišnu praksu. Pošto je Kina odgovorila carinama na američke proizvode, dvije najveće ekonomije svijeta danas se nalaze u trgovinskom ratu koji nema izvjestan kraj. Općenito, politika predsjednika Trumpa bazira se na protekcionističkom pogledu na trgovinu, a Kina je najveći uvoznik u SAD. S druge strane, kinesko gospodarstvo je i dalje pod velikim utjecajem države, iako se postupno otvara. Donald Trump ipak je suspendirao primjenu carina na čelik i aluminij prema određenim trgovinskim partnerima, ali ne i Kini. Druga država koja je meta njegovog agresivnog pristupa je susjedni Meksiko. SAD i Meksiko u novijoj povijesti imaju cijeli niz problema koji će i vjerojatno opterećivati i u bližoj budućnosti. Trump je trgovinsku politiku koristio kao sredstvo prijetnje i odmazde Meksiku i Kini, iako se radi o zajedničkim pitanjima koja traže rješenja temeljena na dijalogu. S jedne strane, putem carinskih unija i zona slobodne trgovine, liberalizirana je trgovina u regionalnim blokovima, ali protekcionističke tendencije i danas postoje na globalnoj razini.