Odrastanje u biološkoj obitelji smatra se najprikladnijim oblikom skrbi za dijete. Dijete treba rasti u obiteljskom okruženju koje mu pruža ljubav, sreću i razumijevanje. Nažalost, postoje djeca koja su zapostavljena i napuštena. Kao alternativa odrastanju u biološkoj obitelji javlja se posvojenje. Posvojenje za djecu bez roditeljske skrbi nudi mogućnost odrastanja u zajednici, u kojoj dijete stječe osnove za funkcioniranje na svim područjima života poput emocionalnog, socijalnog, moralnog i intelektualnog. Siromaštvo, ovisnost o drogama i alkoholu, rat, neki su od razloga nezbrinutosti djece. Kao rješenje tog problema javlja se mogućnost smještaja djece u institucije. Međutim, ono ima negativan učinak na djetetov razvoj. Znatno bolje rješenje je posvojenje koje djetetu pruža stalnu i odgovarajuću obitelj. Procesom globalizacije i razvojem međunarodne suradnje, međunarodno posvojenje se nameće kao jedan od načina zaštite djece bez roditeljske skrbi. Međunarodno posvojenje se najčešće odvija između posvojitelja iz razvijenih država, te posvojenika iz slabije razvijenih država. Njime je omogućeno da djeca koja nemaju roditeljsku skrb, pronađu obitelj izvan granica svoje države podrijetla. Međunarodno posvojenje predstavlja izazov za posvojitelje i posvojenike. Posvojenici međunarodnim posvojenjem ulaze u novi kulturološki krug u koji se trebaju integrirati. Težina izazova sastoji se u formiranju identiteta kao kombinacije dvaju kulturoloških nasljeđa. Posvojitelji su dužni educirati se i pripremiti za izazove koje sa sobom donosi međunarodno posvojenje. Međunarodnom posvojenju se pribjegava kada nije moguće osigurati roditeljsku skrb u državi podrijetla djeteta. Međutim, nerijetko dolazi do zlouporabe međunarodnog posvojenja, pritom je potrebno djelotvorno regulirati postupak posvojenja te međunarodnu suradnju.