Ugovor o građenju karakterizira stalan i dinamičan razvoj. Razvojem tehnologije, stalno se povećava opseg i složenost radova. Povećanje opsega i složenosti radova uzrokuje i sve složenije odnose između samih sudionika građevinskog pothvata. To uzrokuje potrebu za regulacijom i jasnim definiranjem odnosa između takvih sudionika. Posebno osjetljiva tema u tim odnosima je pitanje podjele odgovornosti u slučaju pojave nedostataka na građevini koja je predmet ugovora o građenju. Da bi postojala odgovornost za nedostatke moraju se ispuniti opće pretpostavke za odgovornost za nedostatke činidbe i posebne pretpostavke propisane za ugovor o građenju. U pogledu odgovornosti za nedostatke kod ugovora o građenju, izričito je propisana supsidijarna primjena odredaba o odgovornosti za nedostatke kod ugovora o djelu. Vidljivi nedostaci su oni koji se mogu uočiti uobičajenim pregledom i o kojima je naručitelj dužan bez odgađanja obavijestiti izvođača. Skriveni nedostaci su oni koji se ne mogu otkriti uobičajenim pregledom. Svaka građevina, ovisno o svojoj namjeni, mora biti projektirana i izgrađena na način da tijekom svog trajanja ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu.