Tema ovog rada je modalitet financiranja jedinca lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj. U radu se ističe uloga jedinica lokalne i regionalne samouprave u političkom ustrojstvu Republike Hrvatske, te njihova uloga u demokratizaciji i većoj političkoj participaciji građana. Kao teritorijalne jedinice najbliže građanima obavljaju velik broj poslova od velike važnosti za funkcioniranje neke sredine. Nekoć su se lokalni poslovi određivali metodom enumeracije, dok se prema novom Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi iz 2001. godine poslovi jedinica lokalne i regionalne samouprave određuju metodom enumeracije. Prema zakonodavnom okviru u Republici Hrvatskoj, postoji mnogo izvora financiranja, koje osnovno možemo podijeliti na fiskalne i nefiskalne izvore financiranja. Fiskalni izvori financiranja dijele se na vlastite prihode, zajedničke prihode te sredstva iz fiskalnog izravnanja. Neki od važnijih nefiskalnih izvora su zaduživanje, fondovi Europske unije, te javno – privatno partnerstvo. Porezi u jedinicama lokalne samouprave mogu biti vlastiti i zajednički. Vlastiti porezi su oni kojima jedinica sama propisuje visinu i ubire ih, dok se zajednički porezi koji se dijele između jedinica i središnje države. Hrvatska, poput i drugih zemalja EU, usklađuje svoje zakonodavstvo vezano za materiju financiranja lokalne samouprave u skladu s načelima iz Europske povelje o lokalnoj samoupravi.