| Sažetak | Djeca i maloljetnici u kaznenom pravosuđu, kako hrvatskom, tako i u većini drugih država, mogu se pojaviti s jedne strane kao počinitelji kaznenih djela, a s druge strane kao žrtve ili svjedoci kaznenih djela. Njihov kaznenopravni status uređuje posebna grana kaznenog prava, maloljetničko kazneno pravo, koje se bavi maloljetnicima i njihovim materijalnopravnim i procesnopravnim položajem u sustavu kaznenog prava. Maloljetničko kazneno pravo, za razliku od općeg kaznenog prava, temelji se na modernim kriminološkim spoznajama o uzrocima i specifičnostima maloljetničke delikvencije, ali i na spoznajama o mogućnostima njezina uspješnog sprečavanja. U Republici Hrvatskoj glavni izvor maloljetničkog kaznenog prava jest Zakon o sudovima za mladež koji sadržava materijalne odredbe, odredbe o sudovima za mladež, o kaznenom postupku, izvršenju sankcija te o kaznenopravnoj zaštiti djece.
Vrlo je važno najprije definirati pojam maloljetnika, što Zakon o sudovima za mladež čini s obzirom na dob počinitelja kaznenog djela. Maloljetnik je osoba kojaje u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života, a mlađi punoljetnik je osoba kojaje u vrijeme počinjena djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadeset i jednu godinu života. Osobe mlađe od četrnaest godina ( djeca ) ako i počine neko kazneno djelo, apsolutno su kazneno neodgovorne, jer se neoborivo smatra da su nesposobne za krivnju i izvan su dosega kaznenog prava. Protiv njih se ne može voditi kazneni postupak niti im se mogu izreći sankcije predviđene Zakonom o sudovima za mladež, a to proizlazi i iz odredbe Kaznenog zakona prema kojoj se kazneno zakonodavstvo ne primijenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilo kazneno djelo nije navršilo 14 godina života (čl.10. KZ). |
