Ovaj diplomski rad govori o imovinskim odnosima bračnih drugova u širem smislu, uz naglasak na odgovornost bračnih drugova za obveze prema trećim osobama i posebne primjere slučajeva bankarskih ugovora o kreditu bračnih drugova. Komparativno su uspoređeni pravni propisi koji uređuju predmetnu materiju, uz prvenstvo Obiteljskog zakona iz 2015. g. (NN 103/2015) koji je trenutno na snazi. Unutar imovinskih odnosa, obrađeno je zakonsko uređenje, te komparativno status imovine bračnih drugova u režimu zajedničke imovine i bračne stečevine, njihove sličnosti, razlike i učinci. Razlika između zajedničke imovine kao zajedničkog vlasništva i bračne stečevine kao suvlasništva u jednakim dijelovima analizirana je kroz propise koji su te režime donijeli u hrvatski pravni sustav, te kroz pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH. U radu je obuhvaćena i problematika raspolaganja i upravljanja bračnom stečevinom po pitanju redovnih i izvanrednih poslova. Načelo povjerenja u zemljišne knjige prikazano je teoretski i praktično kroz konkretne primjere iz ustavnosudske prakse, pri čemu je utvrđeno postojanje neujednačenog sudovanja u smislu davanja prednosti načelu povjerenja u zemljišne knjige ili načelu ravnopravnosti bračnih drugova u raspolaganju bračnom stečevinom. Drugi dio rada posvećen je detaljnoj analizi odgovornosti bračnih drugova za obveze prema trećim osobama. Pojedinačna odgovornost bračnih drugova proizlazi iz vlastite imovine i obveza preuzetih prije nastanka bračne zajednice, dok za obveze preuzete u svrhu tekućih potreba bračne zajednice i dugova koji su proizašli iz raspolaganja bračnom stečevinom, bračni drugovi odgovaraju solidarno. Postupak namirenja vjerovnika u ovršnom postupku ovisi o tome postoji li pojedinačna ili solidarna odgovornost bračnih drugova, a u skladu s tim i način zaštite pojedinog bračnog druga zbog eventualnih protupravnih raspolaganja bračnom stečevinom drugog bračnog druga. U radu je posebno prikazana problematika sklapanja bankarskih ugovora o kreditu bračnih drugova, te su unutar toga analizirani namjenski i nenamjenski krediti koje bračni drugovi sklapaju s bankama. Odgovornost za obveze s tih osnova je u pravilu solidarna, ukoliko se krediti odnose na bračnu stečevinu, no sudska praksa je i ovdje neujednačena, te uslijed svega imamo situacije međusobnih obveznopravnih i stvarnopravnih zahtjeva među bračnim drugovima, pri čemu je bitno paziti i na institut zastare, a sudovi idu i u smjeru različitog određenja udjela u imovini bračnih drugova. Banke kao vjerovnici, u pravilu vrlo dobro osiguravaju svoje tražbine, tako da su bračni drugovi i bračna stečevina, kreditima opterećeni u svakom smislu. Praksa u rješavanju situacija o odgovornosti za obveze bračnih drugova nije ujednačena, najvećim dijelom zbog istovremene primjene propisa obiteljskog, obveznog, stvarnog i ovršnog prava, ali i manjka ustaljenog obiteljskopravnog propisa.