U radu razmatram institut upravnih ugovora, njihovo područje primjene i razgraničenje prema privatnopravnim ugovorima. Usporedbom upravnog ugovora u francuskoj i njemačkoj pravnoj teoriji pronalazim razlike i sličnosti u odnosu na pravni režim upravnih ugovora u Hrvatskoj, koji se u radu podrobnije razrađuje. Navodim pravila Zakona o općem upravnom postupku o upravnim ugovorima, te obrađujem pretpostavke za sklapanje upravnih ugovora, pretpostavke za valjanost upravnih ugovora, odnos između javnopravnog tijela i stranke te način ostvarivanja prava i obveza iz upravnih ugovora. Donošenjem novog Zakona o općem upravnom postupku 2009. provedena je opća pravna regulacija upravnih ugovora. Tim se zakonom posebno reguliraju navedene pretpostavke i pravila, ali ujedno i njihova ništetnost, izmjena, raskid i upravna zaštita stranke kad javnopravno tijelo ne ispunjava svoje ugovorne obveze. Uspoređujem zahtjeve koji u odnosu na upravne ugovore proizlaze iz pravne stečevine Europske unije s hrvatskim normativnim rješenjima. Analiziram kontrolu nad sklapanjem upravnih ugovora koja je neophodna i vrlo značajna jer javnopravna tijela sklapajući upravne ugovore izvršavaju svoje javne ovlasti, što podliježe kontroli zakonitosti. Ta tijela raspolažu javnim sredstvima i zadiru u korištenje javnih dobara. Navodim moguće načine rješavanja sporova koji proizlaze iz upravnih ugovora te analiziram pitanje kome povjeriti rješavanje tih sporova.