Hrvatsko je državljanstvo jedan od izvora suvereniteta Republike Hrvatske i predstavlja temeljnu poveznicu koja uzrokuje pravne i upravno-političke posljedice za njegove imatelje. Stjecanjem državljanstva pojedinac stječe status na temelju kojeg dobiva određene obveze, kao što je na primjer vojna obveza, ali ujedno uživa sva gospodarsko-socijalna, građanska te politička pravo kao što je biračko pravo. Prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu, hrvatsko se državljanstvo stječe podrijetlom, rođenjem, naturalizacijom te po međunarodnim ugovorima. Najkompleksniji način stjecanja hrvatskog državljanstva je stjecanje temeljem naturalizacije kada se provodi upravni postupak. Glede uvjeta za stjecanje državljanstva prirođenjem, Zakon o hrvatskom državljanstvu razlikuje dvije situacije koje se odnose na prirođenje redovnim putem (redovna naturalizacija) te prirođenje pod povoljnijim uvjetima (izvanredna naturalizacija). Prirođenje pod povoljnijim uvjetima smatra se posebnim oblikom naturalizacije budući da je vezano samo uz pojedina osobna odnosno statusna svojstva stranaca koji su podnijeli zahtjev da budu primljeni u hrvatsko državljanstvo. Prirođenje pod povoljnijim uvjetima odnosi se samo na određene kategorije osoba za koje vrijede olakšavajuće pretpostavke koje je potrebno ispuniti u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Cilj ovog rada je utvrditi koje to kategorije osoba i pod kojim uvjetima stječu hrvatsko državljanstvo pod povoljnijim uvjetima, objasniti kako se provodi postupak stjecanja državljanstva prirođenjem pred nadležnim tijelima te se ujedno iznose podaci o broju odobrenih zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo pod povoljnijim uvjetima u razdoblju od 1992. do 2019. godine.