| Sažetak | Budući da se svijet nalazi pred gospodarskom krizom koja će sa sobom donijeti brojne socijalne probleme koje socijalne države neće moći samostalno riješiti, potrebno je pronaći određene alternative. Jedna od njih je socijalna ekonomija odnosno socijalna zadruga koja djeluje unutar nje. Kako bismo dobili uvid u socijalne zadruge kao određene hibride zadruga i neprofitnih organizacija, u prvom dijelu rada su definirane zadruge kroz zadružna načela putem kojih ostvaruju svoje vrijednosti, a kasnije se definiraju same socijalne zadruge odnosno njihove razlike u odnosnu na ostatak zadrugarstva. Neke europske zemlje imaju razvijenije socijalne zadruge koje doprinose nacionalnom gospodarstvu, u nekim zemljama su one još u fazi razvijanja, a u nekim zemljama niti ne postoje. U radu je napravljena analiza stanja socijalnih zadruga u Južnoj Europi, konkretnije Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj, a gdje su socijalne zadruge najrazvijenije u Europi, te u postkomunističkim zemljama, Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj, ali i Hrvatskoj. Kroz analizu povijesnih temelja i trenutnih zakonodavnih i institucionalnih okvira unutar kojih socijalne zadruge djeluju, a o čemu postoji malo literature budući da je riječ o još uvijek relativno novoj pojavi kojoj se ne pridaje puno pažnje, možemo doći do određenih razloga zbog čega su ove zadruge negdje više razvijene, a negdje manje. Kao glavni razlozi njihove nerazvijenosti su prekid tradicije zadrugarstva, okaljana slika zadruga i solidarnosti u društvu, nepovjerenje prema trećem sektoru te nerazvijena poduzetnička klima. Ono što, s druge strane, potiče njihov razvoj su osviješteni potencijali samopomoći i solidarnosti, poticajni zakonodavni i institucionalni okviri, povoljni porezni režim, dostupnost subvencija, raznovrsnost usluga koje pružaju te uključenost volontera u njihov rad i članstvo. |
| Sažetak (engleski) | Since the world is facing an economic crisis that will bring a number of social problems which welfare states will not be able to solve on their own, it is necessary to find certain alternatives. One of those is the social economy, i.e. the social cooperative that operates within it. In order to get an insight into social cooperative as a certain hybrid of cooperatives and non-profit organizations, the first part of this paper defines cooperatives through cooperative principles through which their values are realized, and later defines social cooperatives alone, i.e. their differences compared to the rest of cooperatives. Some European countries have developed social cooperatives that contribute to the national economy, in some countries they are still in the development phase, and in some countries they don't even exist. This paper analyzes the situation of social cooperatives in Southern Europe, specifically Italy, France, Spain, Portugal and Greece, where social cooperatives are most developed, and in post-communist countries, Poland, Hungary and the Czech Republic, but also in Croatia. Through the analysis of the historical foundations and current legislative and institutional frameworks within which social cooperatives operate, about which there is limited literature since this is still a relatively new phenomenon that is not given much attention, we can detect certain reasons why these cooperatives are somewhere more developed, and somewhere less so. The main reasons for their underdevelopment are the break with the tradition of cooperatives, the tainted image of cooperatives and solidarity in society, distrust of the third sector and the undeveloped entrepreneurial environment. Things that, on the other hand, encourage their development are aware potentials of self-help and solidarity, stimulating legislative and institutional frameworks, favorable tax regime, availability of subsidies, variety of services that they provide and volunteer involvement in their work and membership. |
