Republika Hrvatska je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća izašla iz političkog sustava u kojem nije postojao institut privatnog vlasništva. Ustavom RH iz 1990. godine ukida se društveno vlasništvo. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo omogućio je otkup takvih stanova i propisao je osnivanje knjige položenih ugovora, koja je trebala poslužiti kao privremeno rješenje za upis prava vlasništva, iako zgrade u kojima su ti stanovi nikada nisu upisane u zemljišne knjige. Nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o zemljišnim knjigama uspostavljeno je jedinstvo zemljišta i zgrade odnosno nekretnine i posebnih dijelova te je propisano povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, kako bi se osiguralo da zemljišne knjige prikazuju stvarno stanje nekretnina koje su u pravnom prometu. Postupak povezivanja najprije je propisao Zemljišnoknjižni poslovnik, a zatim i Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine. Završetkom postupka povezivanja dolazi do zatvaranja knjige položenih ugovora i zemljišna knjiga postaje jedina evidencija stvarnih prava na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu, a spajanjem zemljišnih knjiga i katastra uspostavlja se baza zemljišnih podataka.