Posao leasinga je način vanjskog financiranja nabave dobara koji je nastao iz posla najma u poslovnoj praksi država s razvijenim financijskim sustavima. Najvažniji faktori rasta i razvoja posla leasinga na tržištu financijskih usluga su povoljne porezne i računovodstvene okolnosti posla najma prema poslu kupoprodaje. Posao leasinga razvija se u poslovnoj praksi kroz opće uvjete poslovanja leasing društava. Nesigurnosti na tržištu leasinga proizlaze iz podnormiranosti posla leasinga, nepreciznosti postojećih normi koje uređuju leasing i utjecaja njemačke i austrijske poslovne prakse na hrvatsku poslovnu praksu uz ignoriranje činjenice da su u tim državama na snazi različiti porezni i računovodstveni propisi. U poslovnoj praksi javlja se veliki broj pojavnih oblika poslova leasinga s različitim brojem sudionika što otežava njegovo definiranje. Prikazane su tri definicije posla leasinga iz kojih su izvedena njegova obilježja. Osnovni kriterij razlikovanja posla financijskog leasinga od posla operativnog leasinga je kriterij raspodjele investicijskog rizika. Posao financijskog leasinga počiva na načelu pune amortizacije investicijskih troškova što u hrvatskoj poslovnoj praksi dovodi do pogrešnog shvaćanja da je svrha financijskog leasinga kupoprodaja. Posao operativnog leasinga počiva na načelu djelomične amortizacije investicijskih troškova što je u skladu s osnovnom idejom leasinga koji se porezno i računovodstveno tretira kao najam. Iako je ugovor o leasingu u hrvatskom pravu imenovani ugovor s karakterističnim sadržajem različitim od ugovora o najmu i od ugovora o kupoprodaji to ne znači da je svaki ugovor koji sklope davatelj leasinga i primatelj leasinga u poslu leasinga ugovor o leasingu. Ugovor o leasingu u smislu odredbe čl. 51. st. 1 ZL-a je jedino ugovor sklopljen u poslu neizravnog leasinga, a čija svrha nije prijenos prava vlasništva s davatelja leasinga na primatelja leasinga.