Uredno funkcioniranje gospodarstva kao cjeline jedan je od preduvjeta stabilnosti države i prosperiteta građana, a zbog čega nam je potrebna učinkovita zaštita gospodarstva i gospodarskih prava. Gospodarstvo je nadindividualno, naročito vrijedno pravno dobro koje se štiti propisivanjem kazni za ponašanja kojima se gospodarstvo ugrožava. Cilj i predmet ovog rada je obrada kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ) kao ključnog gospodarskog kaznenog djela koje počiva na ideji da gospodarski subjekti kojima je povjerena briga nad tuđom imovinom, odgovaraju za štetu na toj imovini ako su je prouzročili povredom određenih dužnosti. Gospodarska kaznena djela donose negativne posljedice jer gospodarski kriminalitet narušava cjelokupnu ekonomiju jedne države zato što se pojavljuje u svim granama privatnog i javnog sektora. U posljednje vrijeme svjedoci smo u medijima, gotovo svakodnevno, počinjenja teških gospodarskih kaznenih djela koji rezultiraju velikim gubicima za gospodarstvo naše države, a počinitelji su nerijetko istaknuti i poznati poduzetnici. Činjenica je da nije uspostavljen gospodarsko etički standard („Business Ethics“, “Corporate Ethics”, “Wirtschaftsethik”, „Poslovna etika”) ponašanja u tržišnom gospodarstvu. Sve to dovelo je do masovne pojave gospodarskog kriminala – čije je pojedince gospodarska zajednica često proglašavala i kao vrlo uspješne te čak i nagrađivala. Za razumijevanje gospodarskih kazenih djela, a posebno zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju važno je poznavanje sudske prakse koja ima veliko značenje za primjenu zakona i neodvojiva je od materije tumačenja zakona. Sudovi izražavajući svoje stajalište primjenjivanjem apstraktne norme na konkretne slučajeve, imaju nedvojbeno stvaralačku ulogu.