U ovom radu razmatra se pravno uređenje koncesija na pomorskom dobru u Republici Hrvatskoj. Na samom početku definiran je pojam koncesije kako bi se uopće stekao dojam što se je to koncesija. Zatim su prikazana obilježja karakteristična za ovaj pravni institut kako bi ga se što jednostavnije moglo razlikovati od drugih, njemu sličnih pravnih instituta kao i posebnosti koncesija na pomorskom dobru. U nastavku je dan povijesni prikaz razvoja instituta koncesija na pomorskom dobru od 90-ih godina 20. stoljeća kada se on postupno uvodi u pravne poretke država koje napuštaju socijalističko uređenje, kao što je to bio slučaj i u Republici Hrvatskoj. U nastavku je definiran pojam pomorskog dobra uz osvrt na načine korištenja pomorskog dobra kako bi se što bolje shvatio pojam koncesija na pomorskom dobru. Budući da se koncesijski odnos uvijek zasniva između dviju strana, davatelja koncesije (koncedenta) i ovlaštenika koncesije (koncesionara) u kratkim crtama objašnjen je i koncesijski odnos s aspekta subjekata tog odnosa. U radu je prikazan postupak dodjele koncesija na pomorskom dobru. Definiran je ugovor o koncesiji koji je jedan od najvažnijih akata u postupku dodjele koncesija. Obrađena je pravna regulativa pravne zaštite u postupcima u svezi s davanjem, izvršavanjem, opozivom ili izmjenom odluka o koncesiji na pomorskom dobru. Rad završava prestankom koncesija na pomorskom dobru kao posljednjim pitanjem koje se postavlja kada je riječ o ovom pravnom institutu. Kroz rad je ukazano na razlike odnosno nesuglasja važećih propisa koji uređuju predmetnu materiju.