U životu su moguće različite situacije, pa tako i ona da netko svoju nekretninu otuđi više puta različitim osobama, a tada govorimo o višestrukom otuđenju nekretnine. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV) normirao je takvu situaciju propisujući tko u tom slučaju postaje novim vlasnikom nekretnine. U hrvatskom zakonodavstvu pravo vlasništva prenosi se na temelju valjanog pravnog posla (kojem je cilj stjecanje prava vlasništva) – ius titulus , ali vlasništvo se stječe tek po ispunjenju druge zakonske pretpostavke - modus acquirendi . Načini stjecanja različiti su za pokretne i nepokretne stvari. Za stjecanje prava vlasništva na pokretnoj stvari zakon propisuje da stvar mora biti “predana stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno”. Suprotno tomu, za stjecanje vlasništva na neketnini nužna je uknjižba tog prava u zemljišnoj knjizi ili polaganje valjane i potpune tabularne isprave kada nekretnina nije upisana u zemljišnoj knjizi. Budući da se samim pravnim poslom ne prenosi pravo vlasništva, moguće je da se vlasnik sukcesivno obveže prenijeti vlasništvo iste nekretnine, najprije jednoj, zatim drugoj, ili čak i trećoj osobi. Predmet ovog diplomskog rada je upoznavanje s institutom višestrukog otuđenja nekretnine te ukazivanje na teorijsku problematiku i onu unutar sudske prakse.