Sažetak | Pravo potrošača relativno je mlada grana prava. Pojačana regulacija ovog pravnog područja koincidira s krajem drugog svjetskog rada kada se razvijaju proizvodne metode koje dovode do, između ostalog, hiperprodukcije i razvoja „potrošačkog društva“, u kojem se robe i usluge brzo kupuju i još brže mijenjaju. Slijedom takvog razvoja događaja, dolazi do velikih nejednakosti na tržištu između potrošača i društava koja nude svoje proizvode i usluge. Jedna od najpoznatijih takvih nejednakosti je nedovoljna informiranost potrošača o značajkama i implikacijama proizvoda ili usluga koja im se nude, takozvana asimetrija informacija. Kako bi se uklonile nejednakosti i ponovno uspostavilo načelo jednakosti ugovornih strana, kao jednog od temeljnih postulata obveznog prava, države su počele regulirati B2C odnose, odnosno business to consumer, potrošačke odnose kogentnim normama, ali pazeći da se pritom što manje remeti sloboda tržišta. Najznačajniji razvoj potrošačkog prava zbivao se pod okriljem europskih integracija jer se, prije svega, smatralo da takve nejednakosti koče ekonomski potencijal unutarnjeg tržišta. Republika Hrvatska je pristupanjem u Europsku uniju preuzela obvezu implementacije europskih rješenja u svoje zakonodavstvo na općoj razini, pa tako i u kontekstu potrošačkog prava te je u tom smislu ubrzano razvijeno područje prava koje prije toga nije niti postojalo. Rad prije svega objašnjava povijesni razvoj zaštite potrošača unutar Europske unije te definira relevantne pravne izvore potrošačkog prava pri kreditiranju u Hrvatskoj nadovezujući se na praksu europskih i domaćih sudova. U kontekstu zaštite potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu, relevantna su 4 „stupa“ zaštite – pravo na informiranost, pravo na odustanak od ugovora, pravo na prijevremenu otplatu kredita te davanje umjesto ispunjenja kao način prestanka obveze iz ugovora o kreditu, koja su središnji dio rada te su ona obrađena i objašnjena. Konačno, u radu su ukomponirana i pravila o nepoštenim ugovornim odredbama kao komplementarna i relevantna za zaštitu potrošača prilikom sklapanja kreditnih ugovora te se postavlja pitanje primjerenosti i kvalitete aktualnih pravila. |