Radom se obrađuju razlike uprave d.d.-a i uprave d.o.o.-a, kao obveznog organa bez kojeg ta društva, kao društva kapitala ne mogu ni nastati. Analiziraju se dva temeljna ustroja organa, monistički i dualistički, premda i d.d. i d.o.o. mogu biti ustrojeni u smislu jednog ili drugog, primat za d.d. u našem pravnom sustavu ima dualistički koncept, dok za d.o.o., monistički koncept. Razrađuju se temeljne razlike koje se ogledaju u sastavu uprave, ponajviše glede pitanja organa ovlaštenog za imenovanje i opoziv članova uprave, ali i druga važna pitanja poput broja članova, mandata članova, predsjednika uprave i njegovih funkcija i dr. Ističe se kako se položaj uprave d.d.-a značajno razlikuje od položaja uprave u d.o.o.-u i prema tome se iznose razlozi takvog pristupa zakonodavca. Naglašava se autonomija uređenja uprave d.o.o-a u usporedbi s strogim pristupom zakonodavca (prisilnopravnim odredbama) uređenju položaja organa d.d.-a Obrađuju se razlike u načinu rada uprave jednog i drugog društva kapitala, s naglaskom na Poslovnik o radu uprave i različite organe ovlaštene za njegovo donošenje. Razmatraju se temeljna pitanja odgovornosti uprave gdje su rješenja zakonodavca u bitnome ista i za upravu d.d.-a i d.o.o.-a uz određene specifičnosti poput tužbe (actio pro socio). Zaključuje se kako velika autonomija uređenja odnosa d.o.o.-a ima niz opravdanja koja proizlaze iz činjenice da se radi o društvu s manje članova s manjim temeljnim kapitalom gdje je najbitnije da se taj temeljni kapital ne izražava dionicama, već poslovnim udjelima. Stoga, d.o.o. nije u tolikoj mjeri otvoreno tržištu kako je slučaj s d.d.-om gdje je temeljni kapital podijeljen na dionice koje su vrijednosni papiri po svojoj prirodi namijenjeni trgovanju na tržištu.