Cilj ovog rada bio je analizirati odredbe o zaštiti trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili doje prema pravu EU pri čemu je osnova rada bila Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje. Detaljno sam se osvrnula na ključne odredbe Direktive, usporedila ih s odredbama nacionalnih zakonodavstava država članica kako bi se vidjelo u kojoj su mjeri preuzeli rješenja Direktive, s posebnim osvrtom na hrvatsko zakonodavstvo. Također, u okviru pojedinih odredbi, analizirala sam brojnu sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu zaštite trudnica, rodilja i dojilja. Najveći broj presuda odnosi se na pitanje diskriminacije radnica prilikom zapošljavanja i otkazivanja ugovora o radu u kojima Sud ističe kako svako odbijanje zapošljavanja ili otkazivanje ugovora o radu motivirano isključivo trudnoćom, predstavlja diskriminaciju na temelju spola. Iako je većina država članica i prije donošenja same Direktive imala odredbe o zaštiti trudnica, rodilja i dojilja, ipak je Direktiva dala jedan dodatni pravni okvir, uvodeći minimalne zahtjeve koje države članice moraju poštovati u pogledu zaštite. Međutim, Direktiva ima i brojne nedostatke koji su se još 2008. godine pokušali otkloniti Prijedlogom za izmjenu, ali nažalost, Direktiva do danas nije izmijenjena. Uz najveći nedostatak Direktive, a to je da radnicama ne priznaje pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme rodiljnog dopusta u iznosu od 100 % plaće, smatram i da za poslodavce postoje veliki problemi u provođenju procjene rizika kao i u poduzimanju mjera nakon što se procjenom rizika utvrdi opasnost za sigurnost i zdravlje trudnice, rodilje i dojilje. Također, Direktiva ne sadrži odredbe o pravu majke na stanku za dojenje niti o mogućnosti korištenja dužih rodiljnih dopusta u slučaju prerano rođenog djeteta i sl. Isto tako ne spominje pravo radnica na povratak na poslove na kojima su radile prije korištenja prava, kao ni pravo očeva na rodiljne dopuste. Stoga, iako je na razini EU pozitivno svako donošenje pravnih akata za zaštitu radnika općenito, a pogotovo radnika specifičnih skupina kao što su trudnice, rodilje i dojilje, trebati će još volje kako bi pravna zaštita bila sveobuhvatna, a ponajviše djelotvorna.