Kaznenim djelom utaje poreza ili carine pruža se zaštita od protupravnih radnji koje se sastoje u neprijavljivanju ili lažnom prijavljivanju porezno bitnih činjenica ako su te radnje poduzete s ciljem da se u potpunosti ili djelomično izbjegne plaćanje poreza, odnosno carine. Nadalje, sankcionira se zlouporaba prava na poreznu olakšicu i carinsku povlasticu koje se koriste protivno svrsi zbog koje su ostvarene. Pritom se ista razina kaznenopravne zaštite kakvu imaju porezi i carine kao prihodi državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna njezinih jedinica lokalne i područne samouprave osigurava i prihodima proračuna Europske unije koje je moguće umanjiti radnjama kaznenog djela. Da bi se radilo o kaznenom djelu, a ne o odgovornosti za prekršaj, počinitelj djelo mora počiniti namjerno s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza ili carine, pri čemu mora doći do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna. Značenje pojmova poreza i carine određeno je izvan kaznenog prava pa obuhvat norme kaznenog djela ovisi o tome predstavlja li određeni javni prihod porez, odnosno carinu prema odredbama poreznih i carinskih propisa. Iako se kaznenim djelom utaje poreza ili carine primarno štite proračun, javni prihodi i fiskalni sustav, njegovim se propisivanjem ujedno pruža zaštita poštenom i savjesnom obavljanju gospodarskih djelatnosti, kao zajedničkom zaštićenom pravnom dobru svih kaznenih djela protiv gospodarstva. Prema nekim procjenama, ukupni gubitak proračunskih prihoda u svim državama Europske unije zbog nezakonitog izbjegavanja plaćanja poreza je između 750 i 900 milijardi eura godišnje, dok se šteta za proračun Republike Hrvatske na godišnjoj razini procjenjuje u iznosu od prosječno 3,5 milijarde eura. Unatoč tome, kazneno djelo utaje poreza ili carine u sudskoj je praksi slabo zastupljeno.