Ovim radom skreće se pozornost na izazove s kojom se susreću investitori koji planiraju izgradnju na kulturnim dobrima. Kroz mnogobrojne navedene primjere kojima je realizacija zamišljenih zahvata bila omogućena ili jednako tako onemogućena moguće je steći uvid u realno stanje te kritički promišljati o opravdanosti ili utjecaju posebnih propisa o zaštiti kulturnih dobara koji utječu na građenje na kulturnim dobrima. S tim u vezi, u radu će se predložiti kako bi se mogle prevladati prepreke na koje investitori nailaze prilikom građenja na kulturnim dobrima. U hrvatskom pravnom sustavu već postoje pravni instituti koji bi mogli doprinijeti rješavanju uočenih problema kao što su „test razmjernosti“, osnivanje posebnih stručnih tijela sastavljenih od stručnjaka različitih struka (primjerice ekonomske, pravne, građevinske, konzervatorske, umjetničko- povijesne, turističke) koja bi zajednički donosila odluke, a u, konačnici, osigurala i mirno rješavanje sporova. Naglasak bi trebao biti na tome da se pojedine odluke osnivaju na prethodnim postupcima koji isključuju postupanje samo jednog tijela te da nemogućnost ili mogućnost građenja na kulturnom dobru bude rezultat sveobuhvatne analize s različitih gledišta. Time bi se smanjio eventualni sraz investitora i konzervatora u slučaju negativnih mišljenja te nemogućnosti izgradnje. Razmatranje problema iz različitih perspektiva vođeno razmjernošću u svakom slučaju moglo bi pridonijeti uspješnom prevladavanju brojnih izazova i prepreka. U tom će se smislu u radu predložiti modeli za buduću reformu propisa o građenju na kulturnim dobrima.