| Sažetak | Tema rada su pozitivni i negativni utjecaji medija na djecu te načini kako se zaštititi od negativnih utjecaja, uzrokovanih prekomjernim korištenjem medija te odabirom neprimjerenih sadržaja. Kao jedan od glavnih načina zaštite, u fokusu je medijska pismenost, odnosno sposobnost korisnika medija da pristupe, razumiju, kreiraju i kritički procjenjuju medije. Uz isticanje važnosti medijske pismenosti, rad analizira koliko je učenje o toj vještini zastupljeno u školskom i izvanškolskom sustavu u Hrvatskoj. Rad donosi prijedloge za unapređenje edukacije o medijskoj pismenosti sa ciljem zaštite djece od negativnih utjecaja medija, kojima su u današnje vrijeme sve više izloženi. Cilj rada je istaknuti važnost razvoja medijske pismenosti kao jedne od ključnih kompetencija 21. stoljeća. Riječ je o sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih poruka. U današnjem konvergentnom globalnom medijskom svijetu, svijetu beskonačne ponude stalno dostupnih raznovrsnih sadržaja, zaštita djece, kao najranjivije društvene skupine, sve je teža zadaća.
Rad je koncipiran u tri osnovna poglavlja, Djeca - konzumenti medija, Prikaz djece u medijima i Medijska pismenost. U prvom od navedenih poglavlja tema su pozitivni i negativni utjecaji medija na djecu, a uvodno su predstavljeni rezultati istraživanja o navikama korištenja medija. Koliko vremena djeca dnevno provode ispred različitih ekrana, koje sadržaje najviše gledaju i na koji način; sami ili pod nadzorom roditelja, neka su od pitanja na koja su u radu citirana istraživanja pokušala dati odgovor. Potom se spominju pozitivni utjecaji medija, koji nedvojbeno postoje, ukoliko se mediji koriste promišljeno i vremenski ograničeno, na način da ostavljaju dovoljno prostora za druge dječje aktivnosti. U dijelu koji se bavi negativnim utjecajima medija, spominje se utjecaj prekomjernog korištenja medija na mentalne procese te općenito na fizičko i psihičko zdravlje. Potom se spominju i ostali potencijalno negativni sadržaji za djecu – nasilje, seksualni sadržaji, reality emisije i emisije za otkrivanje talenata te oglašavanje koje ponekad potiče nezdrave navike djece, stereotipe i konzumerizam. Objašnjena je zakonska regulativa u Hrvatskoj vezana uz programske oznake 12, 15 i 18, čija je svrha informiranje o primjerenosti sadržaja koji se prikazuje za različite dobne skupine te mogućnosti tehničke zaštite, tkz. internetske dadilje.
Drugo poglavlje bavi se temom prikaza djece u medijima. Naime, iako se u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina intenzivno radi na zaštiti dječjih prava, mediji samo ponekad omogućuju djeci pravo na izražavanje i slobodu mišljenja. Navedeni su i primjeri kršenja prava na privatnost djeteta iz prakse Agencije za elektroničke medije.
Zaključno poglavlje donosi temu medijske pismenosti, koja predstavlja znanje o tome kako primiti, analizirati i vrednovati medijske poruke. Koliko o toj vještini, kao jednoj od ključnih za život u 21. stoljeću, djeca mogu naučiti u školama? Koje su mogućnosti za edukaciju izvan školskog sustava? Kako unaprijediti postojeću institucionalnu edukaciju o medijskoj pismenosti? Kako roditelji mogu pomoći djeci u prepoznavanju negativnih utjecaja medija? Rad pokušava odgovoriti na navedena pitanja, s osnovnom idejom da mediji budu korisni alati kojima djeca svjesno upravljaju, umjesto da bude obrnuto. |
