Predmet ovoga rada je reformacija hrvatske javne uprave od njezina početka preko osamostaljenja do njezina ulaska u Europsku Uniju. Upravnim reformama smatraju se značajne zakonodavne i organizacijske inovacije u sustavu javne uprave neke države do kojih dolazi kada u određenom vremenskom razmaku društveni, ekonomski ili drugi problemi uspiju izazvati promjene u politici razvoja uprave, a one obuhvaćaju funkcionalne, personalne, strukturne i druge mjere te njima izazvane promjene. Upravne reforme možemo podijeliti prema više kriterija; prema razlozima njihova pokretanja, prema kriteriju mjere odstupanja od tradicionalne, weberijanske koncepcije uprave i stupnju radikalnosti reformskih zahvata te prema temeljnim vrijednostima kojima su reformske mjere orijentirane. U radu je kronološki obrađen položaj hrvatske uprave od razdoblja apsolutističke modernizacije feudalne uprave, izgradnja državne uprave u sklopu Austro – ugarskog sporazuma i Hrvatsko- ugarske nagodbe preko hrvatske uprave u Kraljevini SHS, uprave za vrijeme Drugog svjetskog rata pa sve do hrvatske uprave u sklopu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Reformacija hrvatske javne uprave nakon osamostaljenja razrađena je po fazama kojima se reformacija uprave odvijala- faza utemeljenja, faza konsolidacije, faza europeizacije i faza modernizacije.