U ovom završnom radu analizirat će se razvoj stambene politike na području Republike Hrvatske od njenih začetaka s kraja 19. stoljeća, preko razdoblja socijalističkog uređenja i postsocijalističke tranzicije sve do suvremenih mjera i problema s kojima se suočava današnja stambena politika. Poseban naglasak je pritom stavljen na stambeno zbrinjavanje mladih osoba koje kao i u prošlosti, tako i danas, najčešće osjećaju izravne posljedice stambenih kriza. Produljeno razdoblje obrazovanja, nemogućnost pronalaska prikladnog zaposlenja, financijska ovisnost te posljedice ekonomske krize s početka 21.stoljeća, faktori su koji su utjecali da se Hrvatska nalazi na samom vrhu po starosnoj dobi u kojoj mladi napuštaju roditeljsko gnijezdo. Socijalnim inovacijama nastoji se odgovoriti na postojeće probleme u stambenom zbrinjavanju mladih, no njihov razvoj tek je povojima. Studenti i mladi nakon izlaska iz alternativnih oblika skrbi skupine su mladih u RH koje posebice osjećaju teškoće vezane uz osiguranje prikladnog mjesta stanovanja, a poboljšanje njihova statusa važna je zadaće budućih programa stambene politike.