U ovom radu prikazat ću pojavu i razvoj doktrine dobrog upravljanja u Europskoj uniji, te načine na koje ona utječe na svakodnevan rad institucija na međunarodnoj i nacionalnoj razini upravljanja. Doktrini dobrog upravljanja pridaje se veliki značaj zbog okolnosti njezina nastanka i značaja promjena koje uvodi u institucije. Dobro upravljanje, kao odgovor menadžerskom pristupu upravljanja, u institucije javne vlasti unosi novi set vrijednosti i pravila koji preusmjeravaju fokus institucija prema upravljanju za javni interes uz snažnu participaciju građana na načelima dobrog upravljanja, koja Europska komisija postavlja Bijelom knjigom o europskom upravljanju. Zbog svojeg značaja za upravljanje u Europskoj uniji, načela dobrog upravljanja postaju kriterij za pristupanje Uniji kako bi se osigurala sposobnost novih država članica za djelovanje na europskoj razini upravljanja. Uz opširnije i značajnije sudjelovanje građana u policy procesu stvaranja javnih politika, specifičnost ove doktrine je strateški pristup reformi koji zahtijeva nove metode rada u javnim upravama. Kroz strateški pristup razvija se kohezijska politika i pametan, održiv i uključiv rast Europske unije koji osiguravaju skladan razvoj i smanjivanje dispariteta razvijenosti između država članica. Pošto je Europskoj uniji cilj širenje prakse dobrog upravljanja na sve razine upravljanja svojih država članica i susjednih država, Europska komisija stvara niz programa koji pomažu državama u reformi njihovih sustava prema modelu dobrog upravljanja. Europska komisija svojim politikama i programima stimulira i unaprjeđuje rad javnih institucija, koje zauzvrat stvaraju kvalitetne javne politike, djelotvorno gospodarstvo i vraćaju povjerenje građana u javne institucije.