Cilj ovog rada je analiza redovnih pravnih lijekova u upravnom postupku prema Zakonu o općem upravnom postupku. Kako bi se jasnije razumjela uloga pravnih lijekova u upravnom postupku, važno je definirati pravne lijekove i njihovu uloga u pravnim postupcima. Također, važno je istaknuti pravo stranaka na pravni lijek, kako u upravnom postupku, tako i u drugim postupcima. Osim toga, rad ukratko analizira i sam upravni postupak, njegov predmet i svrhu. Nadalje, se izlaže i razvoj kodifikacije pravila upravnog postupka u Republici Hrvatskoj kao i aktualne novosti i odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Njime žalba istaknuta kao najvažniji pravni lijek u upravnom postupku te se detaljno izlažu zakonske odredbe o žalbi. Kako bi žalba ispunila svoju svrhu očuvanja prava i pravnih interesa stranaka u upravnom postupku, potrebno je da žalba bude podnesena u određenom roku, sa određenim sadržajem i na određeni način. Tek po žalbi koja udovoljava tim uvjetima, po istoj se može postupati. Pri tome se razlikuje postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela i odluke koje oni donose u povodu žalbe. Nadalje, drugi redovni pravni lijek u upravnom postupku je prigovor. Prigovor je pravni lijek koji, ima sličnosti sa žalbom te se odredbe Zakona o općem upravnom postupku o sadržaju, obliku i predaji žalbe na odgovarajući način primjenjuju i na sadržaj, oblik i predaju prigovora. Ipak, prigovor za razliku od žalbe, je usmjeren na zaštitu stranaka od dugih postupanja javnopravnih tijela te je Zakonom o općem upravnom postupku omogućeno njegovo korištenje u pet situacija.