Osnovni cilj rada je naglasiti važnost doktrine „plodova otrovne voćke“ (dalje: doktrina), jedne od kategorija nezakonitih dokaza. Rad je podijeljen na tri tematske cjeline. U prvom djelu rada daje se sadržajno opsežna definicija doktrine, kao i njezin razvoj prema američkom pravu unutar kojeg je doktrina prvotno kreirana. Uz glavne karakteristike, navode se i iznimke doktrine, razvijene američkom sudskom praksom, a koje su u određenoj mjeri prihvatili i hrvatski sudovi. U drugom djelu rada izložen je zakonodavni razvoj doktrine prema hrvatskom pravu, potkrijepljen aktualnom praksom hrvatskih sudova, posebice Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Visokog kaznenog suda. Praksa hrvatskih sudova konzistentna je pri restriktivnom tumačenju doktrine, dosljedno primjenjujući zakonske norme. Ipak, sudovi su u određenoj mjeri, uvažavajući konkretne okolnosti pojedinog predmeta, usvojili neke iznimke, kreirane po uzoru na američku sudsku praksu. U trećem i posljednjem djelu rada daje se osvrt prakse Europskog suda za ljudska praksa (dalje: Sud) koji tumačeći tekst Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) tumači i materiju nezakonitih dokaza. Iako Konvencija ne jamči kao posebno pravo, pravo na suđenje na temelju zakonitih dokaza, Sud je kroz svoju praksu ipak pokazao da može ocjenjivati je li upotreba nezakonitih dokaza u domaćem pravnom poretku utjecala na pravičnost postupka u cjelini, odnosno na povredu nekog drugog Konvencijom zajamčenog prava. Tumačenja suda potkrijepljena su najznačajnijim predmetima iz njegove prakse. Zaključno, autorica u radu daje svoj stav oko zakonodavnog uređenja instituta nezakonitih dokaza općenito te ujedno predlaže i neke promjene u svrhu lakšeg tumačenja nezakonitih dokaza i doktrine.