| Sažetak | Jedan od najvažnijih, a možda i najvažniji oblika udruživanja ljudi, koji svojom sposobnošću prokreacije produžuju vrstu jest brak. Možemo slobodno reći da su brak i obitelj temeljne jedinice društva. Upravo iz tog razloga, nije ni čudno, što je institutu braka od najstarijih dana u svim područjima društvene aktivnosti, pa tako i u pravu, posvećena tolika pažnja. Pravo na brak jedno je od temeljnih ljudskih prava, zaštićeno međunarodnim aktima. Još u vrijeme rimskog prava postojala je tendencija da se životna zajednica žene i muškarca pravno uredi. Shodno tome, da bismo na pravi način obradili institut braka i ženidbe, u ovome radu biti će opisani temeljni pojmovi i načela koji su određivali brak u rimsko doba. Bračnu zajednicu žene i muškarca možemo sagledati iz dvije različite perspektive. Prvo, kao brak kroz njegovu civilnu dimenziju, uređen zakonodavstvom države. S druge strane, možemo taj odnos sagledati kroz crkvenu dimenziju, kao kanonsku ženidbu, institucionalno uređenu Zakonikom kanonskog prava. Unatoč tome što su to različiti instituti, podređeni različitim vlastima i pravnim pravilima, u svakidašnjem govoru često možemo čuti kako se to miješa i malo je onih koji znaju pravu razliku između tih pojmova. Tema ovog rada biti će upravo distinkcija pojmova brak i ženidba, kako bi se prikazale sve značajne razlike između njih.
U ovom radu prikazat će se različitosti između braka i ženidbe u odnosu na pristanak, oblik sklapanja, pretpostavke za postojanje i valjanost te same pravne učinke. Osim toga biti će prikazano na koje sve načine brak i ženidba mogu prestati. Na samom kraju rada vidjet ćemo kako i na koji način kanonska ženidba zadobiva građanske učinke, odnosno kako jednim činom nastaje kanonska ženidba i građanski brak, priznati od pravnog poretka. |
