Sažetak | Tema moga završnog rada je bila „Konzularna zaštita građana Europske unije u inozemstvu“, koju sam izabrao jer sam stjecajem okolnosti i obiteljskih prilika, dobar dio života proveo u Švicarskoj i Austriji, gdje sam i sam uživao u pravu na konzularnu zaštitu. Ovim radom sam htio detaljnije istražiti pravo na konzularnu zaštitu te analizirati kako se to pravo u biti ostvaruje. Ulazeći dublje u temu, shvatio sam da je to vrlo kompleksno pitanje koje ovisi o puno faktora. Mada su jasno određena pravna pravila i jasno definirana prava građana, raznim aktima, shvatio sam da su se prava kroz godinu i godinu proširivala te je dolazilo do niza izmjena. Danas živimo u modernom društvu koje funkcionira vrlo urbano i brzo te se tom činjenicom sve ostalo također mora modernizirati i procesi ubrzati. Moglo bi se reći da su se kroz povijesti gledano, baš zbog tog ubrzanog načina života, morala i „ažurirati“ naša prava, tako i prava na konzularnu zaštitu. Zbog naglog globalnog procesa modernizacije u kojem se društvo mijenja iz dana u dan, u praksi pružanja konzularne zaštite i konzularne pomoći, vidi se da dolazi i do neizbježnih problema. Problemi se najviše očituju u činjenici, da se državni sustavi država članica Europske unije jednostavno ne mogu tako brzo prilagoditi, na brzinu razvoja društva. Državnim sustavima je izrazito teško implementirati odredbe koje poizlaze iz zajedničkog međunarodnog prava na efikasan i učinkovit način, pa tom činjenicom državni sustavi vrlo sporo uspiju uvesti promjene međunarodnog prava u svoje zakonodavstvo. Najveći je problem u lošoj komunikaciji između država, a problemi se mogu rješiti samo na način da države članice Eurospke unije što efikasnije komuniciraju te da svakodnevno razmjenjuju informacije. Članice Europske unije su obvezne držati se prava na konzularnu zaštitu, no cijelokupna priča fukncionira prema načelu uzajmanosti. Državljane Republike Hrvatske se mora zaštiti te pružiti im pomoć kada se nađu u nevolji, bez obzira nalaze li se oni u Republici Hrvatskoj ili izvan nje. Hrvatski državljani koji žive u Hrvatskoj ne smiju biti povlašteni pri pružanju zaštite i pomoći od strane države u odnosu na Hrvate koji se nalaze u inozemstvu, samim time je i svrha konzularnu zaštite, osiguravanje zaštite i pomoći Hrvatima u inozmestvu na jednak način kao i Hrvatima na hrvatskom državnom teritoriju. Na kraju ovoga rada bih htio naglasiti činjenicu, da se kroz konzularnu zaštitu i primjenom svih načela koja su njom propisana trebaju isto tako poštivati, sva prava državljanima Republike Hrvatske bez obzira na njihovu dob, spol, rasnu i vjersku pripadnosti jednako u cijelome svijetu. |