Osnovni cilj rada jest analizirati postojeću praksu primjene glazbe s ciljem osnaživanja pojedinaca i grupa te njenu ulogu u promicanju osnaživanja kao jedne od temeljnih vrijednosti socijalnog rada. Glazba u socijalnom radu ima dugu povijest, a u svrhu osnaživanja najpoznatija je u obliku Hip-Hop terapije koja je utjelovljena na principu kulturnih kompetencija i perspektivi snaga. Većina mladih cijene "poštovanje" "njihove" glazbe te stoga više uživaju u grupama s rap intervencijama nego u bilo kojoj drugoj vrsti terapija. Popularna glazba pruža voditelju grupe dragocjeno sredstvo za razvoj odnosa i empatičnog saveza s korisnicima. Glazba omogućava poistovjećivanje s temama pjesme i povezivanje s vlastitim izazovima oporavka, podiže raspoloženje, samopouzdanje i motivaciju, poboljšava samosvijest i društvenu svijest, samoregulaciju te služi kao sredstvo za olakšavanje kohezije, povezanosti i terapijskog odnosa. Grupno pisanje pjesama ruši barijere na načine koji pomažu u promicanju jednakosti, nudi nove perspektive, razotkriva uočene ranjivosti i grupnom pisanju pjesama može se pristupiti sa znanjem sposobnosti glazbe da promiče dobrobit. Grupna muzikoterapija potiče osjećaj jednakosti, pomaže u izbacivanju i artikuliranju dugo potiskivanih problema, razrješavanju ambivalentnih emocija, povećava razinu samopoštovanja, smanjuje razinu depresije i anksioznosti, osnažuje, pruža oporavak i izgradnju novog identiteta te pruža osjećaj podrške i jedinstva.