Ciljevi ovog istraživanja su (1) utvrditi doživljene emocionalne odgovore na posao, simptome stresa i intenzitet sagorijevanja na poslu kod djelatnika tretmana u kaznenim tijelima u Republici Hrvatskoj i (2) utvrditi korelate koji doprinose objašnjenju njihova motiva i spremnosti za uključivanjem u superviziju i njihovih očekivanja od supervizije. Istraživanjem je obuhvaćeno 60 ispitanika (52 žene i 8 muškaraca). Uzorak je prigodni. Rezultati pokazuju da djelatnici tretmana u kaznenim tijelima u RH doživljavaju više pozitivnih nego negativnih emocija povezanih s poslom te izvještavanju o doživljavanju različitih bihevioralnih i tjelesnih simptoma profesionalnog stresa te simptoma socijalne izolacije, ali u prosjeku rjeđe od jednom mjesečno. 48,33% ispitanika ne doživljava značajnije simptome sagorijevanja na poslu, 25% ispitanika doživljava simptome početnog sagorijevanja, a 26,67% njih simptome visokog stupnja sagorijevanja. Socio-demografske varijable nisu pokazale značajnu povezanost sa doživljajem profesionalnog stresa i sagorijevanja te su jedine razlike utvrđene u intenzitetu sagorijevanja s obzirom na trenutno radno mjesto (viši stručni savjetnici za tretman doživljavaju veći intenzitet sagorijevanja na poslu od voditelja Odjela/Odsjeka tretmana) i u doživljaju tjelesnih simptoma stresa s obzirom na spol (žene češće od muškaraca izvještavaju o doživljavanju tjelesnih simptoma stresa). Od organizacijskih faktora koji su ispitivani u ovom istraživanju najznačajniji doprinos doživljavanju profesionalnog stresa i sagorijevanja na poslu pokazali su podrška rukovodstva te zadovoljstvo organizacijom rada i atmosferom na poslu. Oko 60% ispitanika izjavljuje da je do sada imalo iskustva sa supervizijom. Veće doživljavanje profesionalnog stresa i sagorijevanja na poslu značajno je povezano sa smanjenjem profesionalne odgovornosti i profesionalne usamljenosti kao motiva za uključivanje u superviziju, ali i uključivanja u superviziju po nalogu i/ili uputi nadređenih. Doživljavanje profesionalnog stresa i sagorijevanja na poslu nije pokazalo značajnu povezanost sa očekivanjima od supervizije službenika tretmana koji su sudjelovali u ovom istraživanju. Na osnovi dobivenih rezultata predložene su praktične implikacije i smjernice za daljnja istraživanja i postojeću praksu.