Rad integrira spoznaje o utjecaju koje emocije strah, sram i ljutnja imaju na provođenje postupka obiteljske medijacije. Rad se temelji na metodi teorijskog istraživanja literature, uz pridržavanje klasičnih standarda u oblikovanju i provedbi preglednog rada. U okviru teorijskog istraživanja korišteni su izvori iz stručne literature, koji su nadopunjeni prikazom i analizom slučaja pod vidom utjecaja emocija straha, srama i ljutnje na tijek jednog medijacijskog postupka. U uvodnom dijelu se daje određenje pojma emocija, razvoja emocija i regulacije emocija, zatim je posebna pažnja posvećena emocijama straha, srama i ljutnje. Nadalje, opisan je četverofazni model obiteljske medijacije i prisutnost navedenih emocija tijekom te četiri faze (uvod, iznošenje priče, rješavanje problema i sporazum). Iz rada je vidljivo kako su emocije jedan od bitnih temelja, koji uz pravni okvir, mogu utjecati na tijek procesa medijacije pa će obiteljski medijatori koji znaju prepoznati emociju i ponašanje koje proizlazi iz određene emocije, dodatno educirati sudionike u prepoznavanju i reguliranju emocija kako ih one ne bi ometale tijekom provođenja postupka i time umanjile priliku za postizanjem sporazuma. U završnom dijelu rada naglasak je na preporukama za daljnja istraživanja na temu emocija i samoregulacije emocija tijekom medijacijskog postupka s ciljem unapređenja kvalitete pružanja usluga obiteljske medijacije, a samim time i povećanja izglednost postizanja sporazuma u postupku.