U ovom radu razmatrana je situacija koja je pogodila čitav svijet pa tako i Republiku Hrvatsku, a to je situacija s pandemijom zarazne bolesti Covid – 19. Takav nenadani slijed događaja prouzrokovan tzv. koronavirusom utjecao je na razne modalitete u ponašanju i svakodnevnom životu čitave populacije. Obzirom na stanje s pandemijom, ekspanzija zarazne bolesti koronavirusa nastojala se spriječiti, uslijed čega je došlo i do ograničavanja ljudskih prava. Štoviše, u radu je upravo naglasak na ljudskim pravima, odnosno nastojala sam dati odgovor na usklađenost ljudskih prava s onim što propisuje Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, točnije članak 15. spomenute Konvencije. Naime, odredbe tog članka odnose se na derogiranje obveza konvencije te ukazuju na iznimne mogućnosti kojima se dopušta ograničavanje ljudskih prava. Sukladno ograničenjima, od strane Stožera civilne zaštite RH, donesene su i određene odluke. Većina odluka bila je diskutabilna u javnosti kao i rad samog stožera koji je odluke donosio, a sukladno tomu i predmet brojnih rasprava pravnih stručnjaka. Jedina neustavna odluka, proglašena kao takva od strane Ustavnog suda RH bila je Odluka o zabrani rada trgovina nedjeljom. Također, u radu je posebno stavljen naglasak na ranjive skupine kojima je ova situacija s koronavirusom dodatno otežala ionako težak način života te osim toga pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama. Pristup zdravstvenim uslugama bio je ograničen i uvjetovanjem posjedovanja Covid potvrda, te obveznim nošenjem zaštitnih maski za lice. Naposlijetku. i sama EU te njena tijela donijeli su određene zaključke te uvidjeli kako pandemija bolesti Covid – 19 te sukladno tomu i njene socioekonomske posljedice stvaraju negativan utjeca na ljudska prava, demokraciju te vladavinu prava. Zaključno, u radu je naglašeno kako znamo da je virus uništio mnogo života i mnogo toga do čega nam je izrazito stalo, stoga mu ne smijemo dopustiti da uništi naše temeljne vrijednosti i slobodna društva.