Zločinačko udruženje kao ozbiljna prijetnja javnoj sigurnosti i nizu zaštićenih pravnih dobara uzrokuje izrazito represivnu reakciju društva, a time i znatno strože sankcioniranje njegovih počinitelja. Upravo zato kaznenopravni sustav kod sudjelovanja više osoba u počinjenju kaznenog djela mora izrazito voditi računa jesu li ispunjeni svi nužni ključni uvjeti da se takav slučaj može okvalificirati kao počinjenje u sastavu zločinačkog udruženja te osigurati legalitet, a time i legitimitet strožeg sankcioniranja takvih počinitelja. U prošlosti je hrvatsko kazneno materijalno pravo imalo ozbiljne probleme sa preciznim određenjem kaznenog djela zločinačkog udruženja, konkretno distinkcijom od drugih, blažih oblika udruživanja, što ni sudskoj praksi nije olakšavalo posao. U međuvremenu zakonodavac je, u odnosu na Kazneni zakon iz 1997. godine, kvalitetnije definirao zločinačko udruženje i jasnije odredio ključne elemente koji moraju biti zadovoljeni kako bi se moglo utvrditi da li je kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja ili u kojem drugom obliku sudjelovanja više osoba. Stoga su u ovom radu prikazani subjektivni i objektivni elementi koji moraju biti nesporno utvrđeni za inkriminaciju zločinačkog udruženja. Pri tom su, sporazum zločinačkog udruženja koji implicira zajedničku odluku članova a time i svijest o pripadanju udruženju i znanje za njegove kriminalne aktivnosti, kao subjektivna sastavnica te bitan doprinos kaznenom djelu, kao objektivni element, conditio sine qua non za ovu inkriminaciju. U istraživanju komparativnih rješenja američkog, njemačkog i talijanskog zakonodavca te njihove sudske prakse, utvrđeno je da supstancijalno nema značajnijih odstupanja od postavljenih subjektivnih i objektivnih elemenata hrvatskog zakonodavca te se jedino može raditi o logičnim razlikama kod pravno-dogmatskih sustava. One su najočitije kod američkog rješenja, koji problematici zločinačkog udruživanja pristupa na prilično drukčiji način, što nije neočekivano s obzirom na common law pravni sustav. Ipak, u konačnici rezultati su slični i sa suštinski podudarnim zakonskim uvjetima kao kod zemalja europskog kontinentalnog kruga. Produljeno kazneno djelo u odnosu na zločinačko udruženje ima komplementarne tendencije, osobito u smislu ublažavanja sankcijskog tereta protiv počinitelja. Ipak, postoje slučajevi kada se i kod počinitelja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja može primijeniti institut produljenog kaznenog djela i time umanjiti kaznena represija. Kako bi bilo moguće povezati ta dva naizgled nespojiva instituta autor rada istražio je koje je pravno-dogmatske s jedne i praktične probleme s druge strane pritom bilo potrebno premostiti. U ovom radu autor je prikazao kako su talijanska i hrvatska doktrinarna i praktična shvaćanja ovom izazovu pristupila na različite načine, ali s podudarnim ishodom u zakonodavnim rješenjima.